среда, 6. новембар 2013.

Vidimo se u sledećem životu, kad oboje budemo mačke

















NAPOMENA: O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na film posavetujte se sa lekarom ili farmaceutom!
  Treći film je Vanilla sky ovaj film na IMDb-u ima SAMO 6.8 (ocena), zažto je to tako ne znam? Možda zato što neki ljudi ne mogu „daleko da odu“ i sve mora da im se sažvaće. Ovo se posebno odnosi na ove PREKO BARE. :)
I sami znate da su ocene relativne i da se nekad desi greška. Bar ja tako mislim kad je „Nebo boje vanile" u pitanju. Po mom mišljenju ovaj film je REMEK DELO.

Kada počinjete, uvek počnite OD POČETKA, ali ja moram od kraja kad je ovaj film u pitanju, izvolite pogledati...



 i ne zaboravite: Every passing minute is a another change to turn it all around!” Ili po naški:” Svaki minut je nova šansa da se sve preokrene.”
ZAPAMTITE TO!


Na samom kraju filma videli ste prelepo nebo, nebo boje vanile. Mada na MoneOvoj slici nebo nije baš tako lepo. Da se ja pitam naslikao bih ga drugačije, ali Mone je bio pod impresijom. :) Kada budete u TV Slagalici setite se impresionizma i Monea... :)

Naš narod ima običaj da kaže:“Kad ti je sve potaman, stavi kamen u cipelu da te žulja.“ Da je to znao glavni junak filma Tom Kruz (mislim na Vanilla sky 2001, a ne na originalni španski film ), verovatno bi mu život bio drugačiji, ali... Ako niste OBAVEZNO pogledajte ovaj film, videćete šta su PRAVE REPLIKE, a ne ove „naše“ parlamentarne... 

Consequences... It's the little things. / POSLEDICE... To su sitnice.
 „Because without the bitter, baby, the sweet ain't as sweet.“ / Jer bez gorkog slatko nije toliko slatko. 

Učinite sebi uslugu i pogledajte ovaj film, ako već niste, a ako jeste, voleo bih da „čujem“ Vaš komentar na ovaj film.





Ideju za četvrti film dugujem svom omiljenom pevaču ( mada on NIJE SAMO PEVAČ mnogo je više ). Za Vas koji ne znate to je Vlado Georgiev. :D

Ove godine izašao je dugo očekivani album Daljina. Ali ako mene pitate VREDELO JE ČEKATI SVIH ovih godina. A u pitanju je 10 godina.
Da li znaš sta je to sloboda
i kako je biti slobodan
ja vjerujem da svako to zna
ako ne sad, bar je znao nekada

Da li znaš šta je to daljina
i kako je kad si daleko
ja želim to da osjetim sam
u jedno vjerujem mnogo više ću da znam

Da li Vam nekad dođe da odete, bar na kratko od ljudi od kojih zaboli Vas glava (čuo sam ovo u nekoj pesmi :) ).

E, pazite sad,

u proleće 1992. godine, nakon što je diplomirao na Univerzitetu Emori, odličan student i sportista, Kristofer Makandles, poklonio je svu ušteđevinu u dobrotvorne svrhe, napustio porodicu, promenio ime u Aleksander Superskitnica i otisnuo se u divljinu Aljaske. Za sobom je ostavio sve blagodeti civilizacije, čeznući za životom u bespućima. Četiri meseca kasnije… videćete već u filmu…



 
 


 

Нема коментара:

Постави коментар