“Na
hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka
u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre,
pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz
izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o
sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima.”
Ovako
je Ivo Andrić započeo svoj govor na svečanosti povodom dobijanja
Nobelove nagrade 1961
godine. Kad
smo već kod umetnosti čije je izražajno sredstvo reč, šta Vi
čitate ovih dana i ovih godina?
Andrić
u svom obraćanju kaže da čovek stalno priča i ima potrebu za
pričanjem, a ja imam potrebu za pisanjem. Podneo sam zahtev za
dobijanje famoznog AdSense naloga i, i... odbili su me, a kao razlog
naveli su NEDOVOLJNO SADRŽAJA. Tako
da moram da nastavim sa pisanjem i pričanjem.
O nazivu bloga
Ovoj
blog, kao što vidite, nosi naziv Ime ruže. Tačno
je da se jedna od mojih omiljenih knjiga zove upravo tako. Za
one koji ne znaju, u pitanju je knjiga “Ime ruže” italijanskog
pisca i filozofa Umbera Eka. Ali,
ne zove se moj Blog (samo) zbog toga tako. Recimo
uđete Vi u knjižaru (mhm, rekao/napisao sam k nj i ž a r u). Nije
to ništa sramota. Mada znam
ljude koji se toga stide. Evo,
moj brat na primer – živ se pojeo kada sam mu u kolica, dok je
pazario
u jednom marketu, ubacio knjigu. Kako
će na kasu sa knjigom, bre? :)
Elem,
uđete Vi u knjižaru
gledate naslove i vidite IME RUŽE. I sad treba da preko naslova
naslutite (naslova naslutite,
bravo za mene) o kakvoj je
knjizi reč? I
šta možete da
zaključite iz naslova Ime ruže – NIŠTA. Tačnije ništa tačno.
Ne radi se o ružama, o
imenima, hortikulturi...? Ruža je simbolična figura prepuna značenja da više i nema nikakvo značenje. Mistična ruža, hvala na divnim ružama, mirišljava ruža, sveža ruža.
Pisac po mišljenju Uberta Eka ne bi trebalo da nudi tumačenje vlastitog dela. To ne znači da su ONI što su pisali, Zločin i kaznu, Rat i mir, Romea i Juliju, Robinson(a) Kruso(a) pogrešili. :) Ovako lepo kažeTe Ime ruže i baš Vas briga. Nek čitalac izabere tumačenje, ako može. A možete pisati šta god hoćete, pa nek se posle jave razočarani čitaoci izdavaču i nek' traže svoj novac nazad.
Rosa
que al prado, encarnada,
te ostentas presuntuosa
de grana y carmín bañada:
campa lozana y gustosa;
pero no, que siendo hermosa
también serás desdichada.
te ostentas presuntuosa
de grana y carmín bañada:
campa lozana y gustosa;
pero no, que siendo hermosa
también serás desdichada.
--------------------------------------------
Red
rose growing in the meadow,
you vaunt yourself bravely
bathed in crimson and carmine:
a rich and fragrant show.
But no: Being fair,
You will be unhappy soon
you vaunt yourself bravely
bathed in crimson and carmine:
a rich and fragrant show.
But no: Being fair,
You will be unhappy soon
-------------------------------------------
Ružo, na livadi, ružičaste puti
hvališ se, nadmena, sred drugog bilja
u rumenilu se kupaš, grimizni ti skuti
diči se, rascvala, puna milja,
ali i pored lepote obilja
zla kob i tebe će da smuti
Pisac po mišljenju Uberta Eka ne bi trebalo da nudi tumačenje vlastitog dela. To ne znači da su ONI što su pisali, Zločin i kaznu, Rat i mir, Romea i Juliju, Robinson(a) Kruso(a) pogrešili. :) Ovako lepo kažeTe Ime ruže i baš Vas briga. Nek čitalac izabere tumačenje, ako može. A možete pisati šta god hoćete, pa nek se posle jave razočarani čitaoci izdavaču i nek' traže svoj novac nazad.
Recimo
kad vidite naslov “Čiča Gorio”, odmah tu knjigu vratite na
policu, kakav čiča kakvi bakrači, zar ne? Ili
kad vidite “Tri
musketara”,
a onda počnete da ih
brojite na prste
jedne ruke i ukapirate da ih nema TRI već četiri. Pa Vi opet
verujte piscima.
Нема коментара:
Постави коментар