среда, 20. новембар 2013.

Razmišljao sam o drevnim danima i sećao se godina večnosti

“Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima.”  Ovako je Ivo Andrić započeo svoj govor na svečanosti povodom dobijanja Nobelove nagrade 1961 godine. Kad smo već kod umetnosti čije je izražajno sredstvo reč, šta Vi čitate ovih dana i ovih godina? 
 

Andrić u svom obraćanju kaže da čovek stalno priča i ima potrebu za pričanjem, a ja imam potrebu za pisanjem. Podneo sam zahtev za dobijanje famoznog AdSense naloga i, i... odbili su me, a kao razlog naveli su NEDOVOLJNO SADRŽAJA. Tako da moram da nastavim sa pisanjem i pričanjem.


O nazivu bloga


Ovoj blog, kao što vidite, nosi naziv Ime ruže. Tačno je da se jedna od mojih omiljenih knjiga zove upravo tako. Za one koji ne znaju, u pitanju je knjiga “Ime ruže” italijanskog pisca i filozofa Umbera Eka. Ali, ne zove se moj Blog (samo) zbog toga tako. Recimo uđete Vi u knjižaru (mhm, rekao/napisao sam k nj i ž a r u). Nije to ništa sramota. Mada znam ljude koji se toga stide. Evo, moj brat na primer – živ se pojeo kada sam mu u kolica, dok je pazario u jednom marketu, ubacio knjigu. Kako će na kasu sa knjigom, bre? :)

Elem, uđete Vi u knjižaru gledate naslove i vidite IME RUŽE. I sad treba da preko naslova naslutite (naslova naslutite, bravo za mene) o kakvoj je knjizi reč? I šta možete da zaključite iz naslova Ime ruže – NIŠTA. Tačnije ništa tačno. Ne radi se o ružama, o imenima, hortikulturi...? Ruža je simbolična figura prepuna značenja da više i nema nikakvo značenje. Mistična ruža, hvala na divnim ružama, mirišljava ruža, sveža ruža.


Rosa que al prado, encarnada,
te ostentas presuntuosa
de grana y carmín bañada:
campa lozana y gustosa;
pero no, que siendo hermosa
también serás desdichada. 
--------------------------------------------
Red rose growing in the meadow,
you vaunt yourself bravely
bathed in crimson and carmine:
a rich and fragrant show.
But no: Being fair,
You will be unhappy soon
-------------------------------------------
Ružo, na livadi, ružičaste puti 
hvališ se, nadmena, sred drugog bilja
u rumenilu se kupaš, grimizni ti skuti
diči se, rascvala, puna milja,
ali i pored lepote obilja
zla kob i tebe će da smuti 

 Pisac po mišljenju Uberta Eka ne bi trebalo da nudi tumačenje vlastitog dela. To ne znači da su ONI što su pisali, Zločin i kaznu, Rat i mir, Romea i Juliju, Robinson(a) Kruso(a) pogrešili. :) Ovako lepo kažeTe Ime ruže i baš Vas briga. Nek čitalac izabere tumačenje, ako može. A možete pisati šta god hoćete, pa nek se posle jave razočarani čitaoci izdavaču i nek' traže svoj novac nazad.

Recimo kad vidite naslov “Čiča Gorio”, odmah tu knjigu vratite na policu, kakav čiča kakvi bakrači, zar ne? Ili kad vidite “Tri musketara”, a onda počnete da ih brojite na prste jedne ruke i ukapirate da ih nema TRI već četiri. Pa Vi opet verujte piscima.

Нема коментара:

Постави коментар